U trpljenju ostati pozoran na Boga
Svakodnevno nastojanje naših života mogli bismo jednostavno izričemo ovim riječima: neugodno potisnuti, ne gledati, prikazati nama samima i drugima naše krivice bezazlenima. Veliki Petak je upravo nešto suprotno: izvještaj o Isusovoj muci govori o izdaji prijatelja, o Petrovu zatajenju. Govori i o neiskrenosti i strahu vjerskih vođa, kao i o kukavičluku moćnih vlastodržaca. Otkrivaju se pred nama i Isusov strah, njegovo poniženje, Njegove boli. Ne možemo NE vidjeti mračno.
Poslanica Hebrejima sažima sve rečeno i piše: Krist je u dane svog zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. A Matejevo evanđelje donosi i Isusov bolni krik: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Kako shvatiti te riječi? U ovom kriku postaju vidljive patnje mnogih ljudi, koje zbog svojih muka optužuju Boga i tuže mu se zbog svog života. Ovdje mi padaju toliki na pamet: mislim na sve one koji upravo sada primaju vijest o smrti bliskih osoba; ili na one, koji su od liječnika saznali da su ozbiljno bolesni; na one, kojima je od života preostao tek niz kratkih dana koje će morati provesti u patnji i muci. Da, mislim na patnju koja na tako mnogo načina i u raznim intenzitetima udara na ljude.
Mnogi od nas ne uspijevaju uskladiti i pomiriti iskustvo patnje s onim što su o Bogu naučili i s načinom na koji su Ga doživljavali prije u životu. Nevolja koju žive prerasta u krizu njihova odnosa s Bogom – i oni to jasno kažu – baš poput Isusa na križu: Bože moj, zašto si me ostavio? (Ps 22,2).
Od cvjetne nedjelje prekrivamo križeve u našoj crkvi. Gledajući veo kojim je prekriven križ, posvjestimo si krik i suze mnogih koji pate. Veliki Petak i njihove patnje želi učiniti vidljivima.
Veliki Petak pokazuje Isusa koji u svom trpljenju ostaje pozoran na Boga. Što to znači? Isusove patnje, Njegovo zdvajanje i tjeskoba, Njegov bolni krik Bogu i njegove suze nisu Ga rastavile od Boga. Postoji puno smrtnih momenata u životu: gubitak dragih ljudi, razorena ljubav, prolaznost vremena. Da, smrt kušamo svaki put kad nam se otkrije naša konačnost. To su neugodni, bolni trenutci. Što činiti? Tada treba ostati pozoran na Boga,
pa bilo to i u bolnom kriku Bože moj, zašto si me ostavio? Tamo, gdje po ljudskim mjerama nema ničeg drugog doli neuspjeha i umiranja, tamo treba prepoznati mjesto posebne Božje blizine. Na Veliki Petak valja za to moliti i tomu se nadati – za sebe i za sve ljude.
Na Veliki Petak klanjamo se križu. Svećenik razotkriva i pokazuje križ, sredstvo mučenja i smrti. Veliki Petak nas uči da ne možemo uvijek panično bježati od pogleda u mrak, od tame i patnje (Nije li taj bijeg još veća patnja?).Trebamo ih i susresti.
