Zaštitnik
Zaštitnik župe – sveti Jakov
Sveti Jakov, apostol, koji se naziva “Stariji” potječe od čestite židovske obitelji. Rodio se u ribarskom gradu Betsaidi. Otac mu se zvao Zebedej, također ribar, a majka Saloma, jedna od onih pobožnih žena koje su išle za Isusom i bile svjedokinje Kristove muke i smrti, ali svjedokinje i Isusova uskrsnuća. Jakov je imao i brata Ivana koji je također postao apostol Isusa Krista i evanđelist. Obojica su se bavila ribarenjem, dok ih Isus nije pozvao da idu s njim. Odmah su se odazvali, ostavili sve, lađe, roditelje, kuću i mjesto i spremno išli za Isusom.
Jakov je sa svojim bratom Ivanom i svetim Petrom pripadao najužem krugu Isusovih apostola. Oni su jedini svjedoci posebnih događaja u Isusovom životu. Kod čudesnog ozdravljenja Petrove punice, kod oživljavanja Jairove kćeri, bili su i na Gori Preobraženja Isusova. Njih trojicu Isus je uzeo sa sobom i poveo ih na Maslinsku goru, da budu svjedoci njegova znojenja krvlju, muke i smrti. Samo oni, koji su gledali Isusovo Preobraženje, mogli su gledati smrtnu agoniju, smrtnu muku Isusovu u Maslinskom Vrtu.

Drugom zgodom došla je njegova majka Saloma i molila Isusa da njezina dva sina sjednu u njegovu Kraljevstvu jedan s desne, a jedan s lijeve strane uza nj. I ona se nadala, s mnogim drugim Židovima, da će Isus osnovati veliko židovsko kraljevstvo. No Isus ukori njihovu sebičnost riječima: “Vi ne znate što tražite. Možete li piti kalež muke i smrti”. Rekoše da mogu. Isus na to reče: “Gorki kalež ćete piti, ali sjesti s desne meni i s lijeve strane, to pripada onima, kojima je pripravio moj Otac nebeski”. Odmah na to dodaje divnu poruku učenicima: “Koji hoće među vama biti velik, neka bude vaš sluga, a koji hoće među vama biti prvi neka bude kao dijete. Kao što sin čovječji nije došao da njemu služe, nego da On služi i život svoj dadne u otkup za mnoge”.
Jakov je vidio više puta Isusa nakon uskrsnuća. Nakon Isusova uzašašća, zajedno s drugim apostolima i s Marijom Majkom Isusovom čeka dolazak Duha Svetoga u dvorani posljednje Večere. Otkad je Duh Sveti svojom duhovnom vatrom zapalio i srca apostola Jakova, on je neumorno i neustrašivo od tada propovijedao Evanđelje.

Predaja kaže da je krvnik, koji je pratio Jakova na stratište i trebao ga ubiti, bio potresen neustrašivim držanjem Jakova, te ga je prije njegove smrti molio za oproštenje i ubrzo nakon toga odrekao se svoga zanata i dao se krstiti.

Put za Santiago (španjolski: Camino de Santiago) je ruta koju prelaze hodočasnici iz Španjolske i cijele Europe koja vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova. Zbog toga se naziva još i Putem Svetog Jakova. Tijekom cijelog Srednjeg vijeka, Santiago de Compostela je bilo vrlo popularno hodočasničko odredište te je na ovoj trasi izgrađeno oko 1.800 građevina, vjerskih, ali i svjetovnih, od velikog povijesnog značaja.
Put je odigrao temeljnu ulogu u poticanju kulturne razmjene između Iberijskog poluotoka i ostatka Europe u srednjem vijeku. On ostaje svjedočanstvo snage kršćanske vjere među ljudima svih društvenih slojeva iz cijele Europe. Kasnije je zanimanje za ovo hodočašće oslabilo, ali u današnje vrijeme ponovo mu se vraća popularnost. Postoji nekoliko verzija Puta Svetog Jakova, ali klasična verzija je francuski put Svetog Jakova.
Vijeće Europe mu je 1987. god. dodijelilo titulu “Glavne ulice Europe”. UNESCO je 1993. god. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-vom svjetskom kulturnom baštinom.
Suzaštitnica – Gospa od Sniga
Od tri Gospina svetišta, čije naslovnike slavi cijela Crkva, ovo je najstarije i najslavnije. Radi se o “Sv. Mariji Velikoj” na rimskom brežuljku Eskvilinu. Lurdsko je svetište nastalo u prošlom stoljeću, karmelsko je iz srednjeg vijeka, a najstariju gospinu crkvu na Zapadu posvetio je papa Siksto III, nakon što je na crkvenom saboru u Efezu god. 431. Isusova Majka svečano proglašena Bogorodicom. Na to ukazuju i divni mozaici te crkve. Važno je što se ovog dana ne uzima misni obrazac o posvećenju te crkve kako se dan službeno i zove “Posvećenje bazilike sv. Marije”, nego je cijela misa u vezi s onom kojoj je ta krasna crkva posvećena.A “Sveta Marija Velika” spada među one rimske bazilike što ih hodočasnici imaju pohoditi u svakoj “svetoj godini”. No i u obične se godine i dane Rimljani i hodočasnici rado u njoj mole. Građena je u stilu starokršćanskih bazilika s monumentalnim stupovljem te velebnim mozaicima. Nama je ta crkva još draža jer su u njoj naši apostoli sv. Ćiril i Metod obavljali staroslavensko bogoslužje. U njoj su svoju prvu svetu misu slavili velikani našega stoljeća: papa Pio XII. i kardinal Stepinac, a davno prije njih sv. Ignacije Loyolski. U crkvi je i posebna kapela gdje se štuje poznata ikona kao “Salus populi Romani” – “Spas rimskog puka”, zatim grob sv. Jeronima i sv. Pija V.
Inače, u nas za današnji spomendan prevladava naslov “Gospa Snježna”. Naziv Gospa Snježna ili Gospa od Snijega dolazi iz legende po kojoj je usred ljeta, 5. kolovoza, na Eskvilinu, jedan od sedam rimskih brežuljaka, pao snijeg. Po toj legendi koja je nastala u XIII. stoljeću, Bogorodica se ukazala u noći 3. kolovoza 352. g. tadašnjem papi Liberiju i rimskome patriciju Ivanu naređujući im da njoj u čast izgrade crkvu na onome mjestu koje će biti označeno snijegom koji će padati te noći. I tako je u noći, 5. kolovoza usred ljeta pao snijeg i označio mjesto gradnje bazilike gdje će se zazivati i poštivati naša nebeska majka.