Sakramenti

Sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti koje je Krist ustanovio i povjerio svojoj crkvi. Ima ih sedam: krštenje, ispovijed, pričest (euharistija), krizma (potvrda), bolesničko pomazanje, svećenički red, ženidba.
Prema odredbi crkve sakramenti se redovito primaju u župi stanovanja. Za primanje sakramenata izvan župe stanovanja potreban je valjani razlog na osnovi kojega župnik može dati dozvolu. Crkva ne dopušta primanje sakramenata bez dostatne priprave onih koji ih žele primiti.

Krštenje

 

 

Sakrament krštenja prvi je i temeljni sakrament crkve. Potrebni dokumenti za primanje sakramenta krštenja:

 

  • izvod iz matične knjige rođenih za dijete,
  • dokaz o crkvenom vjenčanju roditelja (ako su crkveno vjenčani),
  • podobnost (vidi uvjeti za kumstvo) kumova za kumovanje
  • ako niste župljani, dozvola vašeg župnika.

Krštenje djeteta najaviti župnom uredu jedan mjesec unaprijed i dogovoriti se o svemu u svezi s krštenjem.
Krštenje se uglavnom obavlja za vrijeme nedjeljne mise u župnoj crkvi svetog Jakova.

Primanje sakramenata inicijacije u odrasloj dobi

Odrasle osobe koje nisu primile sakramente zbog različitih okolnosti, a žele to učiniti, neka se jave župniku koji će ih uključiti u pripravu za sakramente krštenja, krizme i euharistije. Redoviti djelitelj sakramenata inicijacije je biskup, ali biskup može dati župniku ovlast za podjelu tih sakramenata.

Ispovijed

Svakog prvog petka i nedjeljom pola sata prije mise ili po dogovoru župnik je na raspolaganju vjernicima za ispovijed. U hitnim slučajevima (osobito bolesnici) u svako doba.

Kako se ispovijeda

  1. pozdravi: «HVALJEN ISUS I MARIJA» (svećenik odgovori «Uvijeke»)
  2. klekni – prekriži se: «U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN
  3. reci: «SKRUŠENO ISPOVIJEDAM SVOJE GRIJEHE KOJE SAM UČINIO. MOJA POSLJEDNJA ISPOVIJED BILA JE PRIJE …(kada?). OVO SU MOJI GRIJESI (nabroji sve grijehe kojih se možeš sjetiti; nemoj lagati niti namjerno prešutjeti neki grijeh jer ti tada sveta ispovijed neće valjati – Bog ionako sve vidi i sve zna.)»
  4. kada nabrojiš sve grijehe reci: «MOLIM POKORU I ODRJEŠENJE OD GRIJEHA
  5. slušaj što ti svećenik govori i upamti pokoru koju moraš izvršiti
  6. kajanje: «KAJEM SE OD SVEGA SRCA ŠTO SAM UVRIJEDIO BOGA, NAJVEĆE I NAJMILIJE DOBRO. MRZIM SVE SVOJE GRIJEHE I ČVRSTO OBEĆAJEM DA ĆU SE POPRAVITI I DA NEĆU VIŠE GRIJEŠITI.»
  7. svećenik te odrješuje od grijeha riječima: «I ja te odrješujem od svih grijeha tvojih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga» prekriži se i reci: «AMEN
  8. svećenik kaže «Gospodin ti je otpustio grijehe, idi u miru»
  9. ti odgovori: «BOGU HVALA» i idi izvršiti pokoru koju ti je svećenik zadao!

Bolesničko pomazanje

S misterijem patnje suočavamo se osobito u bolesti. Bolest je iskušenje za našu vjeru, za naše pouzdanje i za našu ljubav. No i s patnjom i bolešću se treba suočiti. Isus Krist nam je pokazao da samo ljubav može dati smisao patnji i smrti. Isus je svojoj zajednici – crkvi povjerio da se brine za bolesnike. Sakrament bolesničkog pomazanja može se dijeliti svim vjernicima koji su teško bolesni. Bolesničko pomazanje sastoji se od: susreta s bolesnikom, priznavanje grijeha i molitva za oproštenje, slušanje Božje riječi, polaganje ruku i pomazanje svetim uljem na čelu i rukama, sveopća molitva i euharistija ako je moguće.
Bilo bi lijepo u koliko imate bolesnika u kući da bez predrasuda kako će se bolesnik tobože “uplašiti smrti”, pozovete župnika koji će čim prije posjetiti bolesnika i podijeliti mu sakramente i donijeti duševni mir i okrepu bolesniku.

Krizma

U našoj župi svetu krizmu (potvrdu) redovito primaju vjeroučenici prvog i drugog razreda srednje škole koji žive na području naše župe. Krizma se obavlja svake dvije godine. (vidi Vjeronauk)
Od kandidata se traži da:

  • redovito pohađa školski i župni vjeronauk,
  • redovito pohađa nedjeljnu svetu misu i prima sakramente,
  • svladavanje određenog znanja o vjeri i crkvi.

Dokumenti koji su potrebni:

  • potvrda ako su kršteni izvan župe,
  • posvjedočenje sposobnosti kumova za kumovanje (vidi uvjeti za kumstvo)

Pričest – Euharistija

Prvu svetu pričest primaju vjeroučenici trećeg razreda osnovne škole koji žive na području naše župe. Uz redovito pohađanje školskog vjeronauka, potrebno je i pohađanje župskog vjeronauka (priprava za Prvu sv. Pričest) (vidi Vjeronauk). Nakon završene priprave po prvi puta pristupaju sakramentu ispovijedi, a nakon toga, svečano u nedjeljnom euharistijskom slavlju primaju svoju Prvu sv. Pričest.
Koji su kršteni u drugoj župi trebaju donijeti krsni list.

Ženidba – vjenčanje

Zaručnici koji se žele vjenčati trebaju obaviti zaručnički tečaj, (to mogu učiniti u Splitu u Konkatedrali Svetog Petra, Stepinčeva 1, tel. 540-609 (vidi Zaručnički tečaj)ili kod svog župnika po dogovoru) i javiti se u župni ured gdje se namjeravaju vjenčati. U župnom uredu gdje su kršteni potrebno je izvaditi krsni slobodni list, ne stariji od šest mjeseci, koji zaručnici predaju u ured župe u kojoj će se vjenčati.
Vjenčanje se obavlja u župnoj crkvi sv. Jakova u Marini.

Sveti red

Sav je Božji narod “svećenički narod” jer svi njegovi članovi vjerom i krštenjem postaju dionici svećeništva Isusa Krista koji je naš jedini Svećenik u potpunom smislu. No osim tog općeg svećeništva u Crkvi od njezina početka postoji i posebna služba, posebno svećeništvo koje nazivamo “ministerijalno svećeništvo” (naziv “ministerijalni” dolazi od latinske riječi koja znači “služenje”, “služba”). Ta se posebna služba u Crkvi povjerava sakramentom svetoga reda. Taj sakramenat primaju biskupi, svećenici i đakoni, tj. oni članovi Božjega naroda koji mu služe kao predvodnici i učitelji. Kolegij (zbor) biskupa, na čelu kojega se nalazi rimski biskup (papa), i kolegij (zbor) prezbitera (svećenika), koji predvodi biskup, vidljivo označuju Isusa Krista kao jedinog Predvodnika i Glavu Crkve. Oni su tako i znak jedinstva Crkve koju u jedno povezuje Kristov Duh. Kolegij biskupa u zajedništvu s papom i kolegij prezbitera u zajedništvu s biskupom također su znak i svjedoci “Apostolske Tradicije” – oni na poseban način svjedoče za ono što su Apostoli primili od Isusa Krista i što su predali svojim nasljednicima da vjerno prenose svim generacijama (“tradicija” je riječ latinskog porijekla, a znači “predavanje”).

ĐAKON se sakramentom reda posvećuje za pomoć biskupu i prezbiterima u “službi riječi”, u “službi oltara” i “službi ljubavi”. On svečano naviješta evanđelje u crkvi, poslužuje kod euharistije, dijeli pričest, predvodi molitvena slavlja, krsti, vjenčava i blagoslivlje mladence, nosi popudbinu bolesnicima i predvodi obred sprovoda. Osim toga đakonu se povjeravaju različite službe u vođenju kršćanske zajednice te u “bratskom služenju” u njoj (đakon npr. vodi karitativnu djelatnost u zajednici). Red đakonata podjeljuje biskup polaganjem ruku i posvetnom molitvom.

SVEĆENIK se sakramentom reda posvećuje da predvodi Božji narod u konkretnoj kršćanskoj zajednici te da “predsjeda” slavljenju bogoslužja, osobito slavljenju euharistije. On snagom svoga reda podjeljuje sve sakramente osim sakramenta svetog reda i potvrde (no ima slučajeva kad podjeljuje i potvrdu: kod krštenja odraslih, u smrtnoj opasnosti zajedno s popudbinom, kod svečane potvrde kao supotvrditelj s biskupom). Svećeniku na poseban način pripada dijeliti sakramenat pomirenja (ispovijed) i bolesničko pomazanje te predvoditi euharistijsku žrtvu – misu.

Uvjeti za kumstvo

Crkva je naznačila koji su uvjeti za izbor kuma ili kume:

  • mora imati potrebnu kanonsku dob (navršenih 16 godina),
  • katolik,
  • krizman i pričešćen,
  • ako je u braku, da je crkveno vjenčan,
  • da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom

Dakle, biti kum ili kuma nije formalnost ili folklor, već crkvena služba. I zato Crkva preporuča da se izabiru kumovi koji žive kršćanskim životom. Kumstvo postaje duhovno srodstvo, a ne tek lijepa ceremonija.
Ovi uvjeti se ne odnose na vjenčane kumove – oni su samo svjedoci.