Veliki je četvrtak…misa posljednje večere Gospodnje…
„Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.“ (Lk 22,15-16)
Veliki četvrtak je zaista veliki. To je spomenik velike i dirljive Isusove dobrote. Veliki četvrtak – stoga je prvo svećeničko ređenje, prva sveta pričest, prva sveta misa prikazana rukama najvišeg i najdostojnijeg od svih svećenika.
Misu večere Gospodnje u župnoj crkvi predvodio je župnik don Josip. Na početku propovijedi razloženo je otajstvo euharistije, kako je taj događaj natpovijesni, i da dotiče sva vremena i vjekove. Nakon toga se razmatralo o gesti pranja nogu i njezinom simboličnom značenju. Isus se pred nas stavlja u ulogu sluge i roba da bi nam pokazao kako
nas ljubi i želi nam služiti do kraja. Nadalje euharistija i pranje nogu nas kao kršćane upućujuna djelatnu ljubav prema bližnjemu – caritas. Osim toga, trenutak Posljednje večere je i moment kada je ustanovljen Sveti red. Svećeništvo je nužno za život i opstanak Crkve, zato je važno moliti za svećenike i duhovna zvanja. Za one koji već jesu u službi i za nova duhovna zvanja. Za vrijeme mise “apostolima”- vjernicima naše župe oprao je noge, a nakon prijenosa Svetotajstva župnik se zajedno sa vjernicima pomolio na grobu uz razmatranje Isusove muku na Maslinskoj gori dok se molio i znojio krvavim znojem.
Bože moj, Bože moj,
Zašto si me napustio?
Daleko si od molitava,
Od riči vapaja moga.
Bože moj, vapijen danju i 
Ne slušaš, i noću i
Ne obazireš se na me.
Pa ipak, Ti pribivaš u svetištu,
Falo Izrajelova.
U Tebe su se ufali oci naši,
Ti si ih izbavja.
Ti si me vodi već od začeća,
Zakrili me na prsima
Matere moje.
Tebi san poviren već od rođenja,
Od utrobe matere moje
Ti si Bog moj.
