Sveta Cecilija
Crkveni pjevači i zborovi također je slave kao svoju zaštitnicu stoga našim zborskim pjevačima, koji pod vodstvom gospodina Tea Matijaša i gospođe Martine Nevešćanin svesrdno vježbaju i svojim pjevanjem obogaćuju naša liturgijska slavlja, od srca čestitamo njihov dan, blagdan svete Cecilije, zaštitnice pjevača.
Više o svetoj Ceciliji možete pročitati u nastavku.
Prema pučkoj legendi, Cecilija je bila kći rimskog patricija. Rođena je početkom 3. stoljeća. Bila je zaručena za plemića Valerijana. Budući da je već upoznala kršćansku vjeru, nakon vjenčanja reče ona svome mužu da je položila zavjet djevičanstva i zamoli ga da taj njezin zavjet poštuje. Valerijan pristade, uz uvjet da uzmogne vidjeti anđela za kojeg ona govori da nad njom bdije. Poučavala je svog muža kršćanskoj vjeri, a onda ga je poslala papi Urbanu koji se s kršćanima krio u katakombama u Rimu. Ondje se Valerijan obrati na kršćanstvo. Vraćajući se Ceciliji, opazi anđela kako stoji do nje držeći dvije cvijetne krune. Anđeo položi krunu od ruža na glavu Ceciliji, a krunu od ljiljana na glavu Valerijanu. Zajedno su za Isusa svjedočili pred poganima, brinuli se za udovice i siročad te sahranjivali mučenike u katakombe. Svoju vjernost Isusu oboje su zapečatili mučeničkom smrću. Uz anđelovu pomoć i Valerijanov brat Tiburcije obrati se na kršćanstvo te braća propovijedahu Kristovo evanđelje. Doznavši za to rimski upravitelj im zapovijedi da prestanu, no kad oni to ne htjedoše, dade ih pogubiti. Isprva Ceciliju poštedi, nadajući se zadobiti njezino veliko bogatstvo. Naredi joj da se žrtvuje bogovima. Kad ona to odbije, pokuša je udaviti. Ona čudom ostade neozlijeđena pa upravitelj pošalje krvnika da joj odrubi glavu. Krvnik triput pokuša, ali joj svaki put samo izrani vrat. Cecilija na životu ostade još tri dana i za to vrijeme sve što je imala razdijeli siromasima.
Sveta Cecilija je pokopana u Kalistovim katakombama i to uz takozvanu “kriptu papa”. Kasnije je papa Paskal I. koji je iznimno štovao sveticu, dao prenijeti njezino tijelo u kriptu bazilike u četvrti Trastevere u Rimu.
Izvor: Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva – Zagreb, 1979. i internet
