Svečano proslavljena Polnoćka i Božić

Župna crkva sv. Jakova sinoć je bila premalena za sve vjernike koji su došli proslaviti sv. Misu polnoćku kojom započinje Božić, kako bi na tradicionalan i najljepši mogući način proslavili svetkovinu Isusovog rođenja. Dio vjernika ostao je pred crkvom slaviti sv. Misu. Brojni vjernici su, uz crkveni zbor, pjevali božićne pjesme i tako uzveličali ugođaj i svetost Badnje noći. Nakon misnog slavlja vjernici su se zadržali u zajedništvu čestitavši jedni drugima blagdan Božića.

Sveta misa Polnoćka ( FOTO )

Sveta misa na Božić ( FOTO )

IMG_4269

 

 

Iz propovijedi župnika don Josipa Mudronje:

Kako otkriti Boga u božićno vrijeme? Kako naći razloga svome veselju? Samo ako si ponizan i malen. Jedino tako u liku maloga Djeteta možeš naći beskrajnoga Boga. Imati pogled poput djeteta. Kada u betlehemsku špilju ulazi napuhani čovjek, pun sebe on vidi plačljivu bebu povijenu u pelene, ruga se lakovjernim i neukim pastirima koji vjeruju u anđele, neznanju mudraca koji vjeruju u vodstvo zvijezda po Providnosti, u Mariji priprostu djevojku, u Josipu odrpana čovjeka kojega gostioničar s pravom nije htio primiti. I takav čovjek u životu promašuje, ne vidi ono Beskonačno, nije otkrio Boga jer je bio prevelik, jer je bio ohol. Jer jedino kad smo maleni otkrivamo nešto veliko. Kada u špilju uniđe ponizan čovjek, on gleda isti prizor kao i ovaj malo prije. A ipak vidi nešto drugo. Gleda djetešce i vidi Onoga koga ni nebo ni zemlja ne mogu obuhvatiti, gleda jasle, a vidi Boga koji postade čovjekom. Gleda dječje okice i zna da su to one oči koje čitaju dubine ljudskih srdaca i njihove tajne i da ih jednom sude. Gledano očima Djeteta jasle su prijestolje, slama kraljevsko perje, staja je dvorac, a Djetešce je Bog. On je našao mudrost jer je bio lud, našao je moć jer je bio slab, našao je veličinu jer je bio malen.

Koliko je muke i crnila i pesimizma danas. Puno toga ovisi o našem pogledu na svijet i pristupu životu.  Dijete nam se rodilo da bi nam promijenilo pogled na svijet, život i na sebe same. Došao nas je naučiti da moramo vidjeti kroz ovozemaljske stvari i dalje od stvari. Da vidimo veličinu u našim svakodnevnim beznačajnim malim stvarima, mukama i križevima… da iza toga negdje prepoznamo Božji prst. Kada uđemo u štalu (simbol jada) svog života, da promijenimo pogled. Tamo je naizgled neka seljanka i Dijete. Onaj – kršćanin – ti – koji vidiš drugačije u životu vidiš Dijete rođeno od majke koje je postojalo prije svoje majke, Dijete koje leži siroto, a vladar je neba i zemlje, rođen u vremenu, a postojao je prije svih vremena, on koji je stvorio zvijezde sada je ispod zvijezda. Došao nam je promijeniti kriterije življenja i vrednovanja. Ako vrednujemo kao ostatak mase oko nas, ništa nismo razumjeli. Svijet koji toliko cijeni snagu i moć, ne može razumjeti te paradokse: kao što samo mala djeca otkrivaju veličinu, tako i ponizna srca otkrivaju Božju veličinu u svom životu.

Odmaknimo se malo od prizemnih kriterija mase, naučiti vrednovati sebe, da si velik upravo zato jer si malen, i da su mnoge stvari u životu za koje misliš da su male i nevrijedne, zapravo velike i vrijedne. I sve ono što misliš da nitko ne vidi i ne prepoznaje, zapravo nečije oko sve vidi, prepoznaje i da će na kraju sve dobro nagraditi.

Autor: Željka

Podijelite članak