Pustinjak: Udovica, prerano ostala bez muža, sad je ostala i bez sina jedinca. Od njega se nije odvajala od poroda, pa ni kad je s njim u naručju morala bježati u tuđu zemlju. To dobro razumiju toliki sinovi i kćeri hrvatskog naroda, koji nose bolni križ napuštanja vlastite domovine i ostavljanje svojih najdražih. Mnogi nam krajevi ostaju pusti, gase se ognjišta, zatvaraju se škole, kuće se prodaju u bescjenje. O Bože, uzalud si nam dao prelijepu zemlju ako u njoj ne bude naših ljudi i dospije strancima u ruke te ako ne očuvamo njenu čarobnu prirodu i bogatu baštinu!
Molitelj: Oče naš, po zagovoru našega svetačkoga lika Alojzija Stepinca, koji je radije izabrao zatvor u domovini nego slobodu u tuđini, očuvaj naš narod od opustjelih kuća i krajeva. Prosvijetli naše ljude da bez golema razloga ne odlaze u tuđinu jer se mnogi u njoj izgube, ne nađu zadovoljstvo, a domovini nedostaju. I još te molimo da ne shvate prekasno da je čovjek duševno zdraviji i zadovoljniji i sa skromnijim životom u svojoj zemlji nego s većim materijalnim dobrima u tuđini. Našu zemlju obdari mirom i svakim napretkom te pomogni onima koji su otišli da se vrate na svoja ognjišta. Molimo te, neka bude tako!
