Kroz cijeli mjesec svibanj, pola sata prije svete mise bit će Svibanjska pobožnost.
Marijanskim blagdanima tijekom liturgijske godine, kršćani od davnine pridodaju i posebne oblike pobožnosti kroz neke mjesece u godini. Katolici to čine posebno kroz svibanj i listopad. Tijekom tih mjeseci vjernici se svaki dan okupljaju na molitvu da slave i veličaju Presvetu Bogorodicu i mole njezin zagovor. Tradicija ovakvih pobožnosti potječe iz 16. stoljeća. Potvrdio ih je papa Pio VII., a kasniji su pape, sve do danas, objavili brojne naputke o štovanju Blažene Djevice Marije i podržali ovu i druge marijanske pobožnosti.
Svibanjske pobožnosti sadrže marijanske pjesme, Lauretanske litanije i euharistijski dio – izlaganje i poklon Presvetom oltarskom Sakramentu.
U svibnju nam je Gospa najbliža, jer je ona znak vedrine i duhovne snage kršćanstva. Moleći otajstva svete krunice povezujemo se i ujedinjujemo s Isusom Kristom koji je središte i cilj svake naše molitve.
Papa Ivana Pavao II rekao je.: “Moliti krunicu znači Marijinim očima gledati, pratiti, upijati u sebe Isusa Krista, jer smo na njegovu sliku preporođeni u krštenju.“
Marija se uspoređuje s ljiljanom. Ljiljan je znak čistoće, i zato je postao cvijetom Blažene Djevice Marije. Na mnogim slikama prilikom Marijina navještenja arkanđeo Gabriel drži ljiljan u ruci. Ljiljan među trnjem osobiti je znak Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, koja je sačuvala svoju neporočnost usred grješnog svijeta. Marija je ljiljan iz Božjeg vrta – sva bijela, nevina i netaknuta i prije poroda i u porodu i poslije poroda. Ona je ljiljan koji je bijel i čist od vrha do dna, tj. od njezina začeća do njezina uznesenja na nebo.
