Ljudski živjeti
Jednostavno, radi čistog nasilja
Prije nekoliko godina utjecajan njemački dnevni list izvjestio je o jednom ubojstvu. Naime, dva mladića su u gradu Templinu u njemačkoj pokrajini Branderburg nasmrt pretukli beskućnika. Na suđenju su isplivali detalji groznog čina: ubojica Sven P. ima 19 godina. Pola sata je trajalo njegovo bijesno iživljavanje nad 55-godišnjim Sippijem, alkoholičarem i beskućnikom, kojega je odprije poznavao. Nije bio sam. Christian W. (22) bio je s njim, ali nije učestvovao u premlaćivanju nego „samo promatrao“ nemili događaj. Sudski vještak psihijatrije je izjavio da počinitelj nije ni alkoholičar ni psihički bolestan, sasvim ubrojiv i svjestan onoga što je učinio. Sven i Christian pripadaju ekstremno desnoj sceni Templina, a za Svena Christian tvrdi da je „oduvijek htio nekoga ubiti“.
Sentimentalizacija zla
Postoji određena sentimentalizacija zla. Ona, potresena, bulji u ekstremne situacije. Možda smo zbog previše holivudskih filmova izgubili osjećaj i oko za nijanse. Tamo – u Holywoodu i filmovima – otac zarobljuje cijelu bolnicu jer želi spasiti malog sina koji treba transplataciju srca. To bi bila ekstremna situacija. Nije svakodnevna. Predstavljena nam je u filmu John Q, u kojem ulogu oca u besparici koji pod svaku cijenu želi spasiti sina tumači Denzel Washington. Zlo koje se zbog skupe transplantacije događa, opravdano je, neizbježno, ma i više – nužno. Ta koji to otac ne bi učinio isto? I kako ga ne razumjeti, kako ne gledati s blagom naklonošću koja opravdava zlo koje otac čini zbog tog cilja – zbog života svoga sina?
Ipak, vratite se ponovno na primjer sa početka, na Svena i Christiana. Upijte osjećaj suvišnosti dogođenog zla. Sentimentalizacija zla potamnjuje trijezno gledanje na stvarno stanje stvari. Trijezno, pak, gledanje na stvarno stanje osvjetljava slijedeće: neizmjerno mnogo zla događa se bez nužde, bez pritiska strasti i zbog neznatnih i ponekad nikakvih prednosti. I za osobu koja ga čini i za njegove bližnje. Takvo zlo, koje čini (možda) najveću količinu zla, lako se izbjegne. Odricanje od takvog zla i ne činjenje istog ne bi trebalo biti teško. Beskućnik Sippi, smrskana lica i ugušen vlastitom krvlju, žrtva je takvog, bespotrebnog zla. Zajedno sa Svenom i Christianom.
Ljudski živjeti znači nadvladavati zlo
Kad su Rabi Hilela pitali može li ono bitno cijelog Zakona i proroka izreći dok stoji na jednoj nozi, uspio je kazavši: ljubi Boga i bližnjega. To je sav Zakon. Isus je isto ponovio. Sav Zakon u jednoj rečenici. Kako pomoći prijateljstvu i izbjeći mu zapreke. To je odgovor i na pitanje kako ljudski živjeti.
Prestanak neprijateljstva, nasilja i nepravde prema ljudima, prema Bogu, prema meni samom, može li se to? Nadvladavanje vlastitog zla uspijeva ili je na najboljem putu kada smo spremni ne činiti nepravdu ni pod kakvu cijenu. Tu se krije i elementarna metafizika za svakoga: nadvladavanje zla i nepravde je vrijedno željenja, moguća i smislena za sveukupni kontekst našeg života i suživota. Tko se odriče zla kojega bi mogao lako podnijeti, skuplja snage i ojačava nutarnje stavove za teže zadatke.
Tomu nasuprot stoji život u besmislu, beznađu i nedostatku ljubavi. Ništa nije važno. Osim Ništa. On eksplodira kao bijes i mržnja na drugoga, ili implodira kao rezignacija i cinizam prema svemu.
Nadvladavanje zla izriče svoju bit u rečenici Bochenskog: Svjetlo, razumijevanje vrijednosti i snagu da te vrijednosti ostvarimo jest ono za čim najviše trebamo žudjeti u životu. Ako želimo ljudski živjeti, a to hoće reći: odoljeti i održati se posred tragike života.
