U subotu, 3. listopada, ministranti naše župe išli su na izlet u Šibenik. Bilo je otprilike ovako: Krenuli smo oko 9: 30 sati ujutro ispred župne crkve. Vozio je Peco Nevešćanin iz Gustirne i don Darko, jer nas je bilo sedamnaest, pa nismo svi stali u Pecin kombi. Oko 10:15 sati smo stigli u Šibenik, tamo nas je, ispred katedrale dočekao don Krešo, katedralni župnik. On nas je proveo po katedrali (koja je glavna crkva naše biskupije, jer u njoj stoluje naš biskup), pričao nam o njezinu nastanku, ljudima koji su je gradili, biskupima koji su u njoj stolovali i koji su u njoj pokopani, o obnovi koja stalno traje…Posjet katedrali završen je obilaskom krstionice koja je pravo remek djelo. Najsmješnije je da krstionicu nosi nekoliko anđela, od kojih dva ne rade ništa pa ih je don Krešo nazvao – Dalmatincima. Smijali smo se i nešto naučili…Iz katedrale smo, gradom, prošetali do samostana i crkve Sv. Frane. To je ujedno i nacionalno svetiše Sv. Nikole Tavilića, prvog hrv. sveca, rodom iz Šibenika. Dočekao nas je čuvar (gvardijan) samostana fra Ivan Bradarić. Zanimljiv tip. I zanimljivo mjesto. Nismo ni znali da se sv. Frano rodio tako rano (u XII st.), i da samostan u Šibeniku čuva tako važne i zanimljive stvari u muzeju kojeg smo posjetili: tekst Šibenske molitve, vrijedno crkveno posuđe, najstarije orgulje, (opet) stare note (zovu se neume) i glazbena djela fra Ivana Marka Lukačića (opet Šibenčanina).
A sad na konkretnije…Nakon duhovnih i glazbenih čuda i visina, spustili smo se do Zablaća i u pizzeriji „Zora“ navalili na slasnu pizzu. Tu nemamo što dodati, osim da je bila zbilja ukusna. Nakon ručka, kratkom šetnjom smo došli do male župne crkve u Zablaću i „bacili pogled“.Na povratku smo svratili na sok i kekse kod našeg dragog don Jurice u Primošten. Bilo ga je lijepo vidjeti. Mi smo njega svi prepoznali, ali on nije odmah prepoznao sve nas. Logično, jer mi se više mijenjamo i rastemo, zar ne? (foto)
