Ivanjska priča s Pozorca
“Ja i moja Zorka smo pedeset pet godina zajedno. Volimo se i dalje ka’ dva goluba. Mati mi je Zorku odabrala. Bila je vridna, najvridnija. Ona je od Bugrinih ispod Bilog. Danas slavimo godišnjicu i moj rođendan…
A život? Kopaj poje, pogni ovce. Tri razreda osnovne škole završija sam na staž, u vojsci sam završija za običnog bolničara, ličija životinje. Radija sam u Dobrića i u duvanskoj stanici. Sritan sam. Imam troje dice, petero unučadi i deset praunučadi. Daj im Bože puno zdravlja…
Rodija sam se na sv. Ivana, a dali mi ime Petar. Malo mi je krivo ali ime Ivan dobija je moj stariji brat. Eto… Fala što si me se sitija.”
Čestitamo Petre i Zorka Slatina. Želimo da još dugo, dugo sretno poživite.
