Sv. Blaž, biskup Sebaste u Armeniji, živio je u 4. stoljeću. Malo se zna o njegovu životu. Bio je liječnik prije biskupstva, a štovanje mu se proširilo u srednjem vijeku. Čudesno izliječio dječaka koji je umalo umro od kosti u grlu. Posebno ga štuju bolesni na grlu.
Na dan sv. Blaža katolici u sv. Misi slave obred grličanja: sa dvije svijeće koje su blagoslovljene na Svijećnicu (dan ranije) i koje su spojene u križ, svećenik dotakne grlo svakog vjernika uz molitvu koju možeš pročitati na kraju ovog teksta. Grličanje ili blagoslov grla spada u običaje blagoslivljanja bolesnika. Taj stari običaj Crkve ukorijenjen je u oponašanju samoga Krista i apostola.
Bolest i patnja su oduvijek bili među najvećim mukama koje su tištale ljudski duh. Kršćani osjećaju bol i hrvaju se s njom kao i svi drugi ljudi; ipak, vjera nam pomaže da zahvatimo dublje u tajnu (neizbježne) patnje i da je nosimo s većom hrabrošću.
Kad se dogodi da obolimo, onda bivamo izručeni vrtlogu misli i djelovanja. Tražimo uzroke bolesti? I otkrijemo ih u nekim pogrešnim praksama života od prije. Kažemo si: Da si to i to drugačije radio, ne bi obolio. Upadnemo u osjećaj krivnje zbog bolesti. Osjećaji krivnje ne pomažu – guraju još dublje u bolest.
Korisnije je gledati na svrhu. Što mi bolest želi priopćiti? Koji mi poziv upućuje?
Da, valja se boriti protiv bolesti. To je prvi poziv bolesti. Na medicinskoj razini to znači uzimati lijek. Tu nije kraj. Postoji i duhovna razina. Ona je nešto drugo: prihvaćam bolest kao nešto što me zadesilo, kao moj duhovni izazov. Shvaćam je kao poziv. Poziv da gradim svoju životnu kuću ne na zdravlju i dugom životu, nego na Bogu. Da se probijem do svog duhovnog bića.
Ljudi koji su bolesni „na vjernički način“ vele da je bolest hodanje po rubu. To znači da, s jedne strane, ulazim u borbu protiv bolesti u nadi da ću je svladati, dok s druge strane prihvaćam (učim se prihvaćati) bolest kao izazov da promijenim svoj život, da gradim svoju životnu kuću na Bogu i sve više prodirem u tajnu Boga i svoga života.
Prihvaćanjem bolesti postajemo svjesni vrijednosti vremena, trenutka kojeg imamo. I, ako nas bol ne smućuje, postajemo zahvalni za život i za ljude. Zahvalni za vrijeme. Jer postajemo svjesni da je ograničeno, da nam nije dato u nedogled…
Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, očuvao te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla. U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen.
Don Darko Poljak
