Dani kruha u Marini
U nedjelju, 18. listopada u 11:00 sati na Brcu (ispred crkve sv. Ivana), Turistička zajednica općine Marina u suradnji s Dječjim vrtićem Marina i OŠ Ivan Duknović, Marina organizira Dane kruha – dane zahvalnosti za plodove zemlje. Nakon svete mise i prinosa darova usljedit će blagoslov kruha i plodova zemlje te prodajna izložba.
Radujemo se vašem dolasku!
Molitva za kruh
Bila jednom neka obitelj za koju su nastupila teška vremena. To su bili ponosni i samostalni ljudi, te nisu htjeli nikoga tražiti za pomoć. Vrlo brzo su potrošili i posljednje novce, a police s hranom su se ispraznile.
“Bog je naša posljednja nada,” rekao je otac. “Hajdemo se moliti za hranu.” Svi su kleknuli i otvorili svoja srca Bogu. Još nisu ni završili sa svojim molitvama kad su začuli kako je netko snažno pokucao na vrata. Znali su da se pred njima nalazi netko s namirnicama.Ali nije bilo nikoga. Na tepihu pred ulazom našli su malu kutiju. Obitelj se radoznalo okupila oko kutijice dok ju je otac otvarao. Lica su im se rastužila kad su vidjeli da se u njoj nalazi samo maleni kamenčić.”Bog iskušava našu vjeru,” rekao je otac. “Opet ćemo se moliti sutra.”
Sutradan su molili mnogo žustrije. Njihove molitve za hranu pratilo je kruljenje u njihovim želucima. Pred sam kraj posljednje molitve opet se začulo kucanje na vratima. Majka je požurila na vrata, ozarena lica. Promijenila je izraz kad je na tepihu pred ulazom ugledala još jednu, malo veću kutiju. U njoj se nalazio nešto veći kamenčić.”Tražili smo Gospodina kruha, a dao nam je kamen,” uzdahnuo je s gorčinom otac. Ali, nije se predao u svojoj vjeri. Svake večeri obitelj se usrdno molila, i svake večeri je posljednju molitvu prekidalo kucanje na vratima. Kutije su postajale sve veće i veće, a njihov sadržaj je bio uvijek isti: svakodnevno sve veći kamenčić.
Na kraju su se prestali moliti. Preporučili su se Bogu i čekali smrt od gladi.Nasreću, neki susjed je naišao prije no što su skončali. Ambulantna kola su ih odvezla u bolnicu i liječnici su se trudili da ih spase.Po njihovoj kući koračao je iz sobe u sobu zbunjeni i začuđeni policajac. Čudio se svoj sili žutih kamenčića koji su se nalazili posvuda.
“Ne mogu to razumjeti,” govorio je odmahujući glavom. “Ovi su ljudi skoro umrli od gladi, a u njihovoj se kući nalazi riznica grumenja od čistoga zlata – basnoslovne vrijednosti!”
Jeris E. Braganića.
