Cvjetnica

Iz Lukinog izvještaja o muci Isusovoj izdvajamo za promišljanje tri detalja.

Prvi je detalj Isusov pogled. Nakon što je zanijekao svog Učitelja u kući Velikog svećenika, Petar izlazi van i gorko plače. Ovaj detalj donose svi evanđelisti. Ipak, samo Luka dodaje rečenicu „Gospodin se obazre i ugleda Petra“. Glagol koji koristi je emblepo (gledati unutra).

Isusov pogled dira: nije prijekor, nego gesta razumijevanja slabosti njegova učenika. Mi gledamo izvana: vidimo kukavičluk, Petrove bezobzirne riječi…Isus gleda unutra, vidi srce svog učenika i otkriva da, iako čini gestu malodušja, u dubini srca želi ostati vjeran svom učitelju i voli ga. Naglašavajući ovaj pogled u svom evanđelju, Luka pokazuje kršćanima svih vremena kako treba gledati slabosti braće: treba ih gledati Kristovim očima, očima koje ulijevaju povjerenje i daju nadu, očima koji otkrivaju i u najvećem grešniku iskru ljubavi i pomažu toj iskri da se rasplamsa

Drugi je detalj Isusova agonija. Agonija je za nas trenutak prije fizičke smrti. No, etimologija nudi i drugo značenje – borba, natjecanje atleta, sportaša. U ovom smislu je koristi i Luka u svom izvještaju o muci.

Od početaka svog javnog djelovanja Isus se sukobljava sa silama zla – sa sotonom – i pobjeđuje. No, bitka nije gotova. Čitali smo u evanđelju o Isusovim kušnjama u pustinji na početku korizme da se sotona, nakon što je iskoristio sve kušnje, udaljio od Isusa. No, ne zauvijek. Samo da bi se ponovno vratio kasnije.

Sada je to kasnije. Neprijatelj se vraća i kreće u posljednji napad. I to preko Jude, u kojem se utjelovljuju sile zla i pokreću napad. Isus se treba pripremiti na napad, na bitku. Poput svakog sportaša. U agoniji je: pripravlja se molitvom. Upućuje i učenike u snagu molitve. I to je poruka nama: pobjeda nad zlom ne postiže se bez molitve.

U molitvi se Isusu ukazuje anđeo s neba i ojača ga. Riječ je o efektu molitve. Kad Biblija govori o anđelima, ne treba uvijek i odmah misliti na bića slična ljudima sa krilima. Oni su često slika Božje objave koja se događa u intimi čovjeka, u njegovu srcu. U Getsemaniju je Isus kušan da pobjegne i odabere drugačije puteve, koji nisu po volji nebeskog Oca. Molitva, razgovor sa Ocem, pomogla mu je da shvati smisao i vrijednost njegove smrti. Molio je Oca da odmakne od njega taj kalež i molitva mu je bila uslišana: nije bio pošteđen muke, ali je bio prosvjetljen, osnažen Duhom, i pristaje bezuvjetno uz Očev plan.

Eto važna uvida za svakog od nas: da te kušnja ne nadvlada, da te slabosti ne slome, da te zlo ne zavede, treba stalno moliti. Poput našeg Učitelja.

Treći detalj o kojem danas razmišljamo je Herod: slab, pokvaren, čovjek bez osobnosti. Čuo je o Isusu i čudima koje čini. Smatra ga čarobnjakom, čudotvorcem, stručnjakom okultizma. Pilat mu šalje Isusa. Nada se i očekuje da će i njemu Isus učiniti kakvo čudo. Pogledajmo stanja njegova duha: najprije je veoma radostan, zatim, nakon što nije dobio što je tražio (čudo), počinje vrijeđati i na kraju se ruga. Za Heroda, kojeg interesiraju samo čuda, Isus ne vrijedi ništa. Isus mu se nije uopće obratio. Ni jednom riječju.

Luka upozorava one koje u Isusu traže samo čudotvorca da neće dobiti nikakav odgovor. Neće naći ono što traže jer Isus ne sudjeluje u takvoj igri. Kršćanstvo nije potraga za čudima i čudotvorcima: ono je mjesto slušanja Riječi, ono je religija ljubavi i sebedarja, ne pijaca gdje se kupuju čuda. One koje misle ovako Isus zove narod zao i bez vjere.

Umjesto zaključka pogledajmo zadnju scenu izvještaja o muci: Isus je razapet između dva razbojnika. Riječ je o kriminalcima koji su ubili ljude.

Zastanimo trenutak i promislimo: na početku evanđelja, Isus se rađa među pastirima – posljednjima u Izraelu. Život je proveo među carinicima i grešnicima. I sad, na kraju svog zemaljskog života, umire – ne sa svetima, nego sa onima koje je ljubio, sa grešnicima. Sebi sa strane ima dva jadnika koji su promašili u životu. I vraća se Ocu, ali ne sam, nego sa jednim koji predstavlja nas, čovječanstvo: sa grešnikom otkupljenim njegovom ljubavlju.

Župnik, don Darko Poljak

 

Slike sa sv. Mise   

 

Autor: Željka

Podijelite članak