Ovih dana po crkvama, župama, školama, vrtićima… obilježava se Dan zahvalnosti. Naša župa proslavila je na 28. nedjelju groz godinu svetom misom i blagoslovom Dane kruha i zahvalnosti.
Taj dan posvećen je posebno plodovima zemlje, te se zato i slavi u listopadu kad su mnogi od tih plodova prikupljeni, ali, preko njih želimo se zahvaliti za sve što primamo na dar – od Boga i od ljudi. Ne samo da se želimo zahvaliti. Želimo proširiti u svom srcu mjesto za zahvalnost.
Reći «hvala» – radilo se o Bogu ili o ljudima – ne znači dati nešto za uzvrat, sročiti lijepu zahvalu, «odraditi» dan ili sat ili trenutak zahvalnosti i onda mirne savjesti s osjećajem ispunjene dužnosti zaboraviti onoga kome smo se zahvalili. To nije zahvalnost. To je možda pristojnost, možda koristoljublje, možda obzirnost, ali nije zahvalnost.
Zahvalnost je svijest da nam je sve što imamo i što jesmo darovano. Da živimo od Božjih i ljudskih darova. Da ništa od onog što imamo, pa ni sam život, nije samo po sebi razumljivo. Zahvalnost je svijest da smo sve primili od nečije ljubavi. Božje i ljudske.
Biti zahvalan znači stalno otkrivati darove i darovatelje, otkrivati dobre stvari i dobre ljude. Zato je zahvalnost put do sreće. I zato nas zahvalnost odgaja da i sami budemo darovatelji drugima, da budemo spremni drugima dati i ono što nije samo po sebi razumljivo.
Na svetoj misi uz mnogobrojne vjernike sudjelovali su i učenici 3. razreda, naši prvopričesnici, koji su uveličali euharistijsko slavlje svojim recitacijama i čitanjima. ( FOTO )
