Na Dvadeset i petu nedjelju kroz godinu, u župnoj crkvi sv. Jakova u Marini slavljena je sveta misa i zaziv Duha Svetoga za početak školske i vjeronaučne godine. Misu je predvodio naš župnik, don Josip uz asistenciju don Mate Munitića, župnika i vjeroučitelja u župi Vinišće, don Martina Krizmanića i don Matije Knoka.
U svojoj homiliji don Mate je istaknuo:
” Danas živimo neki čudan život, virtualni svijet, sve je dobro, nema smrti, nema bolesti, nema patnje, a onda nam se dogodi da nas se vrati u sadašnji život, gdje vlada i patnja, i bol, i neuspjeh, i sumnja, nesigurnost…
Stavljamo li to sa strane i pravimo se da to ne postoji ?
Je li to prirodni slijed događaja na koji trebamo pronaći odgovore?
Poručio je učiteljima da su odgovorni za djecu koju uče…danas žive u takvom svijetu gdje je jedni druge blokiraju, brišu, brane pristup, ako im se netko ne sviđa, jednostavno ga blokiraju- ne treba im!
Odričemo li se tako lako ljudi? Odričemo li se dobra?
Odgajamo li danas u nekom virtualnom svijetu, gdje je sve idealno, savršeno, sve se može?
Ili su svjesni da za takav život treba puno muke, puno truda?
Je li ovo vrijeme danas najteže vrijeme od kada postoji svijeta? Nije- svako vrijeme, nosi svoje breme.
Glad, ratovi, neimaština…a ljudi su živjeli, preživjeli…majke su nosile krunicu, molile…
Ulažite u svoju djecu, to je vaša budućnost, budite zadovoljni da je čovjek, da zna dati, podijeliti, da razumije…da zna Boga moliti…
Je li svaki učitelj kriv što tvoje dijete nešto ne zna, a Ti smatraš da je trebao dobiti pet, a dobilo je tri ?
Je li jedini način svađati se, prijetiti? Zamislite koliko bi zajedno dobra mogli napraviti kad bi malo više poštivali učitelja, kad bi svećenici malo više Boga molili, svijet bi izgledao bolji, to smo mi…AKO HOĆEŠ MOŽEŠ!..Isus nam poručuje da nam je dao u ruke dijete da stvorimo od njega čovjeka s tvrdim Č, liječnika, političara, policajca, majku, oca, znanstvenika, zemljoradnika, svećenika, da stvorimo ČOVJEKA , koji uči podijelit…danas pričamo o ekologiji, spašavamo životinje, sadimo stabla, moramo živjeti na Zemlji. Priča li itko o djeci? Krademo li im djetinjstvo?
Isus nas pita: “Što si ti napravio? Naredbe sam ti dao, kako si ih umnožio? Kao otac, kao majka, kao svećenik, kao učitelj? Koliko si se potrudio kao učitelj, jesi li to dijete vidio kao svoje i kad je dosadno i naporno i tisuću puta pita isto pitanje, tu si učitelj, tu si svećenik i tu si spreman trenirati strpljenje…Dragi učitelji, Vi ćete imati priliku ispričati svoju priču, ne samo ovu godinu, ne samo kroz svoje predmete, nego općenito, neka te Bog čuva, neka Te Bog blagoslovi, neka Ti Bog da snage, a ono što je najvažnije to dijete će bit za dvadeset godina na tvome mjestu, molit će se na tvome grobu, dolazit će pred tvoj oltar, imat će djecu i obitelj ako ga Ti poučiš!
Učenicu su moli za blagoslov za rast i mudrost, za svoje vršnjake, za učitelje, vjeroučitelje, za roditelje, za djecu koja nisu u mogućnosti pohađati školu. FOTO
Osmrtnice
Fotografije
