Kad bih vas sad zamolio da mi opišete ljubav prema svome djetetu, što biste mi odgovorili? Smijem li dodati: sve ono što ste rekli vama samima izgleda nedostatno, manjkavo. Da, nešto je kazano, ali ne sve – ono što ta ljubav jest, sve njezine nijanse, sve njezine mogućnosti…Vjerojatno biste pomislili kako je za ljubav važnije da ju se živi, nego opisuje.
Slično je s Uskrsom. Blagdanom života, u kojem Krist pobjeđuje smrt. I živi.
Odatle, poziv Uskrsa je poziv na prisjećanje. Promisli svoju vjeru. Žurba i životne borbe to ponekad ne dopuštaju. Zastani. Vrati se unatrag. Promisliti svoje osobno iskustvo vjere. Prisjetiti se događaja iz života u kojima ti je Bog bio blizu, spašavao te, nosio te, opraštao ti.
Poziv Uskrsa je poziv na zahvalnost. Dok promišljaš iskustva i događaje u kojima ti je Bog bio bliz i spašavao te, probudi zahvalnost. Zahvali Nebu. Predaj mu sebe i svoje.
Prisjećanjem i zahvaljivanjem već si u području Božje blizine. I živiš Uskrs.
Ovako su naši župljani proslavili USKRS. FOTO
