Evanđelje XXVIII nedjelje kroz godine stavilo je ispred nas Isusa i deset gubavaca koji su ozdravili od svoje bolesti dok su slušali Njegov nalog da se pokažu svećenicima. Središte prispodobe je ipak samo jedan od te desetorice – Samarijanac – koji se vratio nazad k Isusu i zahvalio mu.
Vratiti se natrag i zahvaliti. I mi smo na to pozvani. Kako? Nema ga tko nije u svojoj prošlosti doživio neko teško, mučno iskustvo. Kada se prisjećanjem vratimo u našu prošlost, u takva iskustva, vidimo da smo ipak prošli kroz njih, da smo nekako „preživjeli“. Spontano, vjernički priznajemo da je Bog bio s nama u tom događaju, da nas je nosio, da je dao ruku…Otkrivamo da prošla mučna iskustva nisu bila samo mučna: ona su i mjesto misteriozne Božje prisutnosti našem životu. Otkrivamo svetost našeg života – jer je u njemu sveti, veliki Bog na djelu. I zahvaljujemo, čak i na mučnim trenutcima tog života.
Na svetoj misi (a svaka sveta misa je prisjećanje) prisjetili smo se i 21. obljetnice smrti našeg mještanina, generala Andrije Matijaša Pauka. Njegova smrt bila je (i ostaje) bolan gubitak. Ali nije samo to: ona je i prigoda za zahvalnost. I za nadahnuće. (foto)
U njegovom životu i smrti prepoznajemo snagu naše zajednice da nadahnjuje na život i djela obilježena samonadilaženjem. Krepost samonadilaženja jest sposobnost raditi, brinuti i dati se nečemu od čega nećeš imati direktne nagrade, nečemu što će te nadživjeti, čiju budućnost osiguravaš a da sam nećeš biti dio te budućnosti. Ona je svuda oko nas: u brizi i trudu naših starijih, u logici naših obiteljskih odnosa, u opipljivom djelu naših predaka „čije trude uživamo“…
Sjećajmo se i budimo zahvalni!
