Sveti Blaž
Autor: Mirjana , Pon, 03.02.2014
Spomendan suzaštitnika naše župe sv. Blaža slavimo 3. veljače. Ovaj svetac je poznat kao zaštitnik od bolesti grla i glasnica pa svećenik tog dana obavlja obred blagoslova grla – grličanje. U našoj župnoj crkvi postoji kip svetog Blaža u prirodnoj veličini i i znamo da ga ova župa slavi od davnina. Osim blagoslova grla tog se dana blagoslivljaju i „kolači“. To je posebno pripravljen tvrdi kruh koji može dugo trajati. Još ga zovemo i „mornarski kruh“. Pravi se u obliku prstena iz praktičnog razloga. Naime, još od doba jedrenjaka naši bi mornari nanizali kolače na konop i vezali ih o gredu u brodu. Tako se nisu mogli slomiti kad se brod valjao.
Sv. Blaž se rodio u Armeniji, a na armenskom njegovo ime glasi Vlas i odatle ime Vlaho, a ime Blaž je od latinskog Blasius.
Ovaj se svetac osobito štuje u Dubrovniku. UNESCO je 2009. god. uvrstio „Festu svetog Vlaha“ na svoj popis nematerijalne svjetske baštine.
Više o Festi svetog Vlaha u Dubrovniku pročitajte u nastavku.
Festu slave svi stanovnici povijesno poznate Dubrovačke republike bilo da dođu u Grad, ostanu kod kuće ili su negdje u svijetu. Svi su tog dana svečano odjeveni, a oni koji nose barjake svojih župa i bratovština uglavnom dolaze u nošnjama i sudjeluju u procesiji. Ove godine je 1041. „Festa“ po redu. Ranije su dolazili samo vjernici tamošnjih župa kao i stanovnici Janjeva s Kosova koji su, bez obzira na prostornu udaljenost, ostali vezani za grad iz kojeg potječu i sv. Vlaha. Nakon Domovinskog rata brojni hodočasnici iz drugih krajeva naše zemlje i inozemstva tog dana dolaze u Dubrovnik. O tome govori i broj barjaka koji posljednjih godina prelazi 150.
Tradicionalno otvaranje feste je na Kandeloru kad biskup čita Laus i pušta dvije bijele golubice. Zatim rektor crkve sv. Vlaha čita čestitke i brzojave pomoraca i Dubrovačkih iseljenika, a festanjuli (svjetovni organizatori feste – uvijek je jedan pomorski kapetan, a drugi obrtnik) podižu bandijeru sv. Vlaha na Orlandov stup. Vjernici se grličaju. Nakon svečane večernje mise slijedi koncert crkvenih zborova.
Na sam blagdan svečano euharistijsko slavlje predvodi jedan od gostujućih biskupa. Tako je 2010. god. misu predvodio naš biskup, monsinjor Ante Ivas kad je u nadahnutoj propovijedi istaknuo: „Sv. Vlaho je zaštitnik od bolesti grla i glasnica i pomaže nam udisati čisti zrak u ovoj zagađenosti, usred navale vijesti koje truju međuljudske i međunarodne odnose te da budemo glasnici vijesti koje zbližavaju i grade, a ne ruše.
“ Koncelebriranu misu služe brojni biskupi i svećenici. U svečanoj procesiji nose se moći svetog Vlaha koje se iznose samo taj dan. To su grkljan i dijelovi kostiju glave, ruku i nogu koje su poznati dubrovački zlatari od 12. st. nadalje okovali u srebro i zlato optočeno dragim kamenjem. Nosi se i moćnik s relikvijama bl. Alojzija Stepinca,
. Marije od Propetog Isusa Petković i bl. Ivana Merza. Vjernici sa štovanjem dodiruju i ljube relikvije, osobito glavu.
Međutim, najcjenjenija relikvija je Isusova pelenica (Sacer Panniculus Christi) koju u posebnom kovčežiću s 5 staklenih stijenki pod baldahinom nose odabrani mladići i muškarci (što je iznimna čast). To je komad platna kojim je Marija umotala malog Isusa kad ga je nosila prikazati u Hramu. Pisani trag o dolasku pelenice u Dubrovnik datira iz 1030. godine kad se spominje svećenik Ivan.
On je naime povjerio jedan olovni kovčeg svom prijatelju, svećeniku Srđu koji je ga je sakrio ispod ploča u crkvi. Ivan je naredio da Srđ otvori kovčežić nakon 10 godina ako se on dotad ne pojavi. Srđ je to napravio i našao pelenicu i pismo koje potvrđuje vjerodostojnost relikvije. Povjerio se biskupu Vitalu koji je prije svoje smrti tajnu predao jednoj časnoj sestri benediktinki. Nakon njezine smrti tajna se otkrila i od tada se komadići pelenice poklanjaju rodiljama i smrtno bolesnima. Platno se stalno čudesno obnavljalo sve dok se jedan komadić nije dao bosanskoj kraljici i tada je čudo prestalo. Benediktinke su i dalje poklanjale komadiće platna pa je Senat Republike to zabranio i pohranio pelenicu u riznicu katedrale. Samo su otkinuta još dva komadića – jedan Žigmundu Luksemburškom 1396. godine, a drugi 1844. papi Piu IX. U velikom potresu 1667. mletački zapovjednik ukrao je relikviju i ukrcao na brod. Međutim, brod nikako nije mogao krenuti. Tada je zapovjednikova ljubavnica, u strahu od Boga, otkrila tajnu i kad su pelenicu iskrcali s broda, brod je krenuo, a relikvija vraćena.
Popodne barjaktari za pozdrav sv. Vlahu „povijaju“ barjake pred crkvom i odlaze u svoje župe odnijeti blagoslov ostalim vjernicima koji nisu mogli doći. Prve nedjelje poslije sv. Vlaha ide se na Goricu sv. Vlaha s barjacima i festanjulima. Nakon mise ide se natrag u Grad gdje se spušta bandijera sv. Vlaha čime završava festa.
Više o svetom Blažu pročitajte pod Bogoslužje – Svetkovine, blagdani i spomendani.
