Svi sveti i Dušni dan
Tomislav Ivančić
O blagdanu Svih svetih i o Dušnom danu pogledajte u nastavku
Svi sveti (lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) je blagdan kojim se slave svi svetci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenog. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407. godine). Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako se ne bi poklopao s keltskom svetkovinom kojom su označavali zadnji dan godine (završetak ljetnog ciklusa). Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih redovnika. Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama „svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.” U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je „na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.” U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije.
Sv. Odilo, opat u Clunyju, 998. godine uveo je Dušni dan koji se slavi 2. studenog. Na Dušni dan se prisjećamo svojih pokojnika i obilazimo njihove grobove moleći za njih. Ovaj blagdan uvijek iznova podsjeća na neraskidivo zajedništvo živih i pokojnih u Kristu, predstavljajući u svojoj biti temelj kršćanske vjere.
